dr Branko Morait, Obligacije

Prof.dr Branko Morait,
Sudija Suda Bosne i Hercegovine

 

ARBITRAŽNO RJEŠAVANJE SPOROVA U BOSNI I HERCEGOVINI

 

Sažetak:

Arbitražno rješavanje sporova proizilazi iz načela autonomije volje ugovornih strana u privatno-pravnim, obligacionim ugovorima. Bosna i Hercegovina ima relativno dugu normativnu tradiciju institucionalne arbitraže. U ovom radu smo referisali osnovna pitanja konstituisanja, organizovanja, nadležnosti i postupanja Arbitraže pri spoljnotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine. Uloga i značaj arbitražnog rješavanja sporova umnogome zavisi od stepena razvoja unutrašnjih, polit-ekonomskih odnosa i od uključenosti domaće privrede u međunarodnu poslovnu razmjenu.

Ključne riječi:

Arbitraža, izbrani sud, arbitražna klauzula, kompetez-kompetenz, arbitražni ugovor

 

U v o d

Ima se utisak da je poratna reforma pravnog sistema u Bosni i Hercegovini reafirmisala, pa čak i promovisala alternativno rješavanje sporova. U tom pravcu je zapaženo djelovanje inostranih savjetodavnih faktora koji su ovom pitanju posvetili zapažene aktivnosti.[1]Alternativno rješavanje sporova u posljednjih desetak godina, posebno na području  Američke advokatske komore (ABA), postaje poželjan način rješavanja sporova, kako za stranke i advokate, tako  i za sudove, koji sankcionišu i istovremeno podržavaju ovakav trend.[2]

Prema nacrtu jednog istraživanja, kao osnovni vidovi alternativnog rješavanja sporova ističu se: pregovaranje, medijacija[3] i arbitraža.[4]Osnovne prednosti alternativnih načina rješavanje sporova vide se u tome što su to privatni procesi, nevezani za sud ili djelom i vezani za sud, i pogodnosti koje pružaju u pogledu troškova postupka i s tim vezanim trajanjem, brzinom postupka.[5]Arbitraža, kao proces rješavanja sporova koji stranke same izaberu, može se koristiti u trgovinskim, investicionim, korporativnim, komercijalnim i radnim sporovima.[6]U literaturi se navode višestruke prednosti rješavanja sporova pred arbitražom u odnosu na sudski postupak, koje se svode na: kraće trajanje postupka, uticaj na imenovanje arbitara, veću slobodu kod ugovaranja mjerodavnog prava, tajnost postupka, lakše priznanje i izvršenje arbitražnih odluka u inostranstvu u odnosu na odluke državnih nacionalnih sudova, približavanje nacionalnih propisa o arbitraži pod uticajem UNCITRAL model zakona o arbitraži  itd.[7]U ovom članku izložit ćemo slijedeća pitanja: istorijski razvoj-izvore prava, pojam, vrste i pravnu prirodu arbitražnog rješavanja sporova, organizovanje arbitraže, nadležnost arbitraže, izbor arbitra i organizovanje arbitražnog vijeća i, u glavnim crtama, arbitražni postupak.

 

Istorijski razvoj-izvori prava

Prema istorijskim podatcima, arbitraža u Bosni i Hercegovini započinje u austro-ugarskom periodu, kada je Zakonom o osnivanju trgovačko-obrtničkih komora Austrougarske, 1909. godine u Sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora kao javno-pravna udruga gospodarstva, koja između ostalog raspravlja i sporove između tvrtki.[8] Nakon Drugog svjetskog rata u BiH gasi se rad arbitraže, arbitraža između domaćih pravnih subjekata nije bila dozvoljena dok je 1946. donijet Pravilnik o Spoljno-trgovačkoj arbitraži pri Trgovačkoj komori FNRJ, čija je pravna sljednica, Spoljnotrgovačka arbitraža pri Privrednoj komori Jugoslavije zadržala monopol na arbitražne sporove s elementom inostranosti tokom cijelog perioda egzistiranja Jugoslavije kao države.

Prestankom postojanja SFRJ na prostoru BiH prestaje dotadašnji značaj Spoljnotrgovinske arbitraže pri Saveznoj privrednoj komori čiji Pravilnik je donesen 16. avgusta 1958. godine, koja postaje, u odnosu na pravne subjekte iz BiH isto kao i svaka druga strana arbitraža.

Rat 1991. do 1995. Prekinuo je arbitražno rješavanje sporova koje se u BiH provodilo pri Privrednoj komori SRBiH, pri kojoj je formiran Stalni izbrani Sud i 22. decembra 1965. godine donesen Pravilnik o sastavu i postupku Stalnog izbranog suda pri Privrednoj komori Bosne i Hercegovine.[9]

Dejtonsko preustrojstvo pravnog sistema u BiH otvorilo je i intenzivne reformske aktivnosti koje su, na polju procesnog zakonodavstva 1998., iznjedrile novo parnično procesno pravo. To je dalo podsticaj da Upravni odbor Privredne komore BiH 31. maja 1998. donese Pravilnik o organizaciji i postupku pred stalnim izbranim sudom Privredne komore BiH. Ovaj pravilnik je važio kratko, do 17. juna kada Privredna komora BiH donosi Pravilnik o organizaciji i radu arbitražnog suda. Nakon toga je Upravni odbor VTK BiH, na osnovu zakonskih ovlaštenja,[10] 20 decembra 2003. godine donio Pravilnik o organizaciji i radu Arbitražnog suda pri VTK BiH.[11] Prema dejtonskom uređenju entiteti imaju svoje privredne komore koje mogu imati svoje arbitraže koje mogu osnovati i organizovati da rješavaju sporove i s međunarodnim elementom i sporove bez inostranog elemeta. Koristeći svoja zakonska ovlaštenja iz odredaba čl. 22. I 26. Zakon o Privrednoj komori Republike Srpske[12] i člana 68. Statuta Privredne komore Republike Srpske, Skupština Privredne komore RS je na sjednici od 02.07.1998. godine donijela Pravilnik o spoljotrgovinskoj arbitraži pri Privrednoj komori Republike Srpske.

Arbitražna klauzula u dvostranom međunarodnom ugovoru o poticanju i zaštiti ulaganja (skraćeno: DMUPZ) sa Egiptom predviđala je da se spor može iznijeti Arbitražnom sudu Vanskotrgovačke komore BiH, čiji je naziv promijenjen Pravilnikom o organizaciji i radu Arbitražnog suda iz 2003. Vanjskotrgovačke komore BiH.[13] Najveći broj DMUPZ predviđa arbitražnu nadležnost Međunarodnog centra za rješavanje sporova (ICSID); ad hoc arbitraže i arbitra pojedinca prema Arbitražnim pravilima Komisije UN za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRL); Arbitražu međunarodne trgovačke komore u Parizu (ICC); Arbitražni institut privredne komore Štokholm; arbitražni tribunal ugovorne strane na čijem je teritoriju investicija izvršena; administrativni tribunal ugovorne strane koja je strane u sporu i zajednički ad hoc arbitražni sud ugovornih strana.[14]

 

Pojam, vrste i pravna priroda arbitraže

Arbitraža je tijelo nedržavnog karaktera, sastavljeno od jedne ili više osoba koje su stranke sporazumno izabrale i kojima stranke sporazumno i dobrovoljno povjeravaju konačno rješenje svoga imovinsko-pravnog spora.[15]Arbitraža u Bosni i Hercegovini je institucija i/ ili ad hoc osnovano tijelo koje tu djelatnost organizuje i/ili obavlja.[16]

Teorije o pravnoj prirodi arbitraže polaze od civilističke ili kontraktualne, prema kojoj je arbitraža ugovorne prirode, a odluka arbitraže nije presuda nego ugovorna obaveza stranaka da će poštovati volju arbitra, tako da je odluka neka vrsta građansko-pravne nagodbe ili poravnanja. Spominje se i publicistička ili procesualna teorija koja arbitraži pridaje javno-pravno, pravosudno značenje kao organa pravosuđa, jer joj pravni poredak delegira, povjerava, pravosudnu funkciju pošto njene odluke imaju pravosnažnost i izvršnost kao i odluke državnih sudova. Prema kompromisnoj teoriji zasnivanje arbitraže ima ugovorni, građansko-pravni odnosno privatno-pravni karakter, dok su procesna pravila po kojima arbitraža radi i odlučuje jurisdikcionog, pravosudnog odnosno javno-pravnog značenja.[17]Najzad, teorija sui generis vidi arbitražu izvan i iznad klasičnih civilno-pravnih i pravosudnih instituta kojem pridodaje i pojavu arbitražnog prava koje bi bilo novo, sui generis, ni građansko ni procesno.[18]Otuda potiče i afirmacija prave arbitraže čije su odluke snabdjevene svojstvom pravosnažne sudske presude iste pravne snage kao i sudska presuda.[19]Kako s pravom ističe profesor Triva, ako se arbitražna odluka izjednačava sa sudskom presudom, onda ona u međunarodnom pravnom poretku trpi sva ograničenja i potrebu priznanja kao i odluka državnog suda, te se međunarodna arbitraža sve više okreće konceptu arbitražne odluke kao specifičnog građansko-pravnog ugovora kojem se, zbog toga, ne suprotstavljaju nacionalni pravni poretci, kao ni bilo kojem građansko-pravnom ugovoru.[20]S obzirom na svoju ulogu, arbitražni ugovor  se osamostaljuje od glavnog, građansko-pravnog ugovora u kojem zauzima mjesto jedne ugovorne klauzule.[21]Autonomno tretiranje arbitražnog ugovora je od praktičnog značaja, jer otvara mogućnosti zasnivanja nadležnosti arbitraže da postupa i odlučuje u sporu kada se osporava valjanost glavnog, materijalno-pravnog ugovora.[22]

Arbitraža ili izbrani sud[23] dijeli se na ad hoc-povremene i institucionalne-stalne arbitraže.

Ad hoc je arbitraža za jedan spor koja prestaje postojati nakon što obavi svoj zadatak. Ona je jedinstvena i neponovljiva, kako u organizacionom tako i u pravosudnom pogledu. Takva arbitraža ima svoje probleme osiguranja normalnog funkcionisanja, od tehnike, administracije i procesnih pravila, ukoliko ih same stranke nisu ponudile. Takvih problema ni za arbitre ni za stranke nema kod institucionalne arbitraže, stalnog izbranog suda.[24]

Institucionalna arbitraža je stalna organizacija sa zadatkom da obavlja funkciju izbranog suda kada god joj se stranke obrate. Taj elemenat stalnosti ne transformiše arbitražu u državni pravosudni organ i po  svojoj funkciji ona se ne razlikuje od ad hoc arbitraže. Institucionalna arbitraža je nedržavni, privatno organizovani servis na dispoziciji strankama koje su voljne koristiti njihove arbitražne usluge koje one daju u skladu sa svojim aktom-pravilnikom. Svojstvo organa presuđenja institucionalne abitraže dobijaju za svaki spor iznova, voljom stranaka. Njihove prednosti, u odnosu na ad hoc arbitraže, su mnogobrojne i mogu se svesti na slijedeće:-imaju organizaciono –administrativni aparat koji oslobađa stranke tehničkih i kadrovskih problema pronalaženja kvalifikovanih i pouzdanih osoba voljnih da se angažuju u ulozi arbitara, a njihovi pravilnici daju rješenja za sva važna proceduralna pitanja.[25] Svojim postojanjem i ulogom institucionalne arbitraže otvaraju polje za saradnju međunarodnih poslovnih partnera, koji sporazumom o arbitraži derogiraju nadležnosti državnih sudova što je ujedno kompromisni ustupak obe strane, domaćeg i stranog poslovnog subjekta, jer se domaći odriče svog pravnog poretka, svog pravosuđa i osjećaja sigurnosti u domaćem pravnom ambijentu.[26]

Efikasnost državnog pravosuđa je u obrnutoj srazmjeri sa porastom prakse arbitražnog suđenja. Postupak pred državnim sudom je, u pravilu, spor, komplikovan, neizvjestan i skup te nedovoljno transparentan u odnosu na poželjnu diskreciju u trgovačkim odnosima. Sudije u državnim sudovima su svaštari koji moraju da znaju o mnogim pravnim stvarima, što znači da znaju malo o mnogim stvarima; bez obzira na to oni su nametnuti strankama i kada ne uživaju njihovo povjerenje, nesposobni od svakodnevne rutine za osebujna kreativna rješenja, tako da država donošenjem obimnih proceduralnih pravila, nastoji obezbjediti strankama garanciju protiv njihove samovolje i nesposobnosti.[27]

Arbitraža osigurava povjerljivost postupanja i raspravljanja, prihvatljiv ambijent i ton, jednostavnost procesnih formi, brzinu i relativnu jeftinoću svoje usluge.

Arbitri su osobe stranačkog povjerenja, afirmisani eksperti za područje sporenja rukovođeni kod arbitriranja i odlučivanja pravičnošću i trgovačkim običajima. Pred arbitra/arbitre se ide s nadom da se sve neće dobiti, ali ni da će se sve izgubiti. Pred državni sud se ide samo kada je stranka sigurna ili barem vjeruje da će sve dobiti.

Naličje arbitraže leži u teškoći pronalaženja adekvatnih osoba za ličnost arbitara, u opstrukciji stranaka konstituisanju arbitraže; u rastu troškova i basnoslovnih honorara arbitara, te u pokretanju postupaka poništenja arbitražne odluke pred državnim sudom.[28]

 

Organizovanje arbitraže

Pravni osnov za organizovanje arbitraže u Bosni i Hercegovini nalazimo u Zakonu o parničnom postupku FBiH/RS i u Pravilniku o organizaciji i radu arbitražnog suda Vanjskotrgovinske komore BiH od 17.06.2003. godine.

Zakonom je dozvoljeno disponiranje stranaka koje se mogu sporazumjeti da rješavanje spora povjere izbranom sudu. Izuzetak od ove dispozicije su zahtjevi kojima stranke ne mogu samostalno raspolagati.[29]Stranke ne mogu samostalno raspolagati zahtjevima koji su u suprotnosti sa prinudnim propisima.[30] Očigledno je ugovaranje arbitraže moguće samo u području dispozitivnih pravnih odnosa, koje stranke mogu ugovarati.[31]

Arbitražni sud pri Vanskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Arbitraža) je samostalni sud za arbitražno rješavanje sporova, sa sjedištem u Sarajevu. Arbitraža je nadležna za rješavanje slijedećih sporova: -trgovačkih sporova čijim predmetom stranke mogu slobodno disponirati;- da za takav spor nije propisana isključiva nadležnost redovnog suda i da su se stranke sporazumjele o nadležnosti Arbitraže.[32]U nadležnosti Arbitraže je rješavanje sporove kao i posredovanje radi mirenja.[33]Odredbe Pravilnika Arbitraže primjenjuju se na postupak vanskotrgovinske arbitraže (spor u kojem najmanje jedna stranka ima sjedište odnosno prebivalište na teritoriji druge države), kao i na postupak unutrašnje arbitraže (spor među strankama koje imaju sjedište odnosno prebivalište na teritoriji Bosne i Hercegovine).[34]

Arbitraža, kao samostalan izbrani sud ima predsjednika, zamjenika predsjednika, arbitražna vijeća i arbitre pojedince.[35] Stručno-administrativne poslove obavlja sekretar Arbitraže.[36]

 

Nadležnost arbitraže

Ugovor o izbranom sudu zaključuje se povodom jednog određenog spora ili povodom budućih sporova među strankama vezano za njihove pravne odnose. Forma ugovora o arbitražnom rješavanju spora je pismena. Podrazumijeva se da su ugovor potpisale stranke, jer je to inače bitni elemenat pismene forme ugovora.[37]Pismena forma je zadovoljena i kada je došlo do podnošenja tužbe u kojoj tužitelj navodi postojanje arbitražnog ugovora i dostavljanja odgovora na tužbu u kojem tuženik to ne osporava.[38]Značajno je da ugovor o izbranom sudu, zaključen u pismenom obliku, ima značenje dokazne forme, jer se ugovor o izbranom sudu može dokazivati samo ispravama.[39]Ugovor o izbranom sudu smatra se zaključenim i kada je odredba o nadležnosti izbranog suda sadržana u opštim uslovima za zaključenje pravnog posla.[40]Prema opštem shvatanju opšti uslovi su sadržani u ponudi i čine da sadržaj ugovora obavezuje i na osnovu generalne ponude ako su ponuđenoj strani bili poznati. Ugovor o arbitraži smatra se zaključenim i ako je do njegovog zaključenja došlo razmjenom pisama, telegrama ili faks poruka.[41] Uobičajena su dva modela arbitražnog ugovora: kompromis-samostalni ugovor koji stranke zaključuju pošto je spor među njima nastao i kompromisorna klauzula-nesamostalni ugovor koji je klauzula u sastavu glavnog građanskopravnog(trgovačkog) ugovora, uglavljena prije nego što je spor nastao, već u vrijeme zaključenja glavnog ugovora, da će eventualne buduće sporove koji nastanu iz osnovnog posla tj. njihovog pravnog odnosa povjeriti arbitražnom suđenju.[42]Ako su stranke ugovorile nadležnost izbranog suda, redovni sud kojem je podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama, na prigovor tuženika dat najkasnije u odgovoru na tužbu, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.[43] Nadležnost Arbitraže je ugovorena ugovorom o nadležnosti Arbitraže, te stranke prihvatanjem ugovorene nadležnosti Arbitraže prihvataju i odredbe Pravilnika Arbitraže. Tako se Pravilnik Arbitraže odnosi prema arbitražnom ugovoru kao opšti uslovi poslovanja prema pojedinačnom ugovoru. Ako se priklanjamo stavovima da podržavamo arbitražu i ne podržavamo aktivnosti na podrivanje njenog mjesta i uloge u pravnom poretku, tada bi se trebali posvetiti iznalaženju odgovora na pitanje da li je prigovor stranaka kojim se osporava pravo arbitraže da sudi pravilan.[44]U takvom slučaju treba dati priliku tužiocu, strani koja priznaje nadležnost arbitraže da iznese svoj stav pred arbitražom i da ga pred njom i brani. Ako arbitraža odbije prigovor nenadležnosti, njena odluka, prema profesoru Trivi, ima procesnopravni značaj i po ekstremnom stavu njena odluka je definitivna, a posteriorna kontrola državnog suda mogla bi se ograničiti na utvrđenje da li su stranke ovlastile arbitražu da odlučuje o svojoj nadležnosti, ali ne i da li je njena odluka pravilna. Drugo je stanovište suprotno, da se redovnom sudu ne može oduzeti pravo da odlučuje o kompetenciji arbitraže. Najzad, prisutno je prevladavajuće, kompromisno, rješenje: da se arbitraži dopusti da preliminarno odlučuje o svojoj nadležnosti[45]odnosno valjanosti spornog arbitražnog ugovora.[46]Takva je solucija ponuđena i u Pravilniku Arbitraže. Ako tužena strana ospori postojanje arbitražnog sporazuma odnosno arbitražne klauzule ili ne odgovori na tužbu, formira se komisija od tri člana (predsjednika, zamjenika predsjednika Arbitraže i arbitra kojeg odredi predsjednik Arbitraže koja ispituje i utvrđuje sadržinu ugovora o nadležnosti Arbitraže.[47]Ako komisija utvrdi da među strankama ne postoji arbitražni ugovor pozvaće se tuženi da se u roku od 15 dana izjasni da li prihvata nadležnost Arbitraže. Tuženi može da prihvati nadležnost, ali ako ne odgovori ili izričito odbije nadležnost Arbitraže, tužilac se obavještava da se arbitražno suđenje ne može održati.[48]Arbitražno vijeće /arbitar pojedinac/ pazi po službenoj dužnosti na svoju nadležnost. Stranke mogu osporiti nadležnost Arbitraže sve dok se ne upuste u meritorno raspravljanje.[49]Ako je prigovor nenadležnosti istaknut u odgovoru na tužbu ili prije početka rasprave[50]o osporenoj nadležnosti odlučuje prošireno vijeće (članovi arbitražnog vijeća, predsjednik i zamjenik predsjednika Arbitraže).[51]Ako je prigovor nenadležnosti Arbitraže istaknut na usmenoj raspravi arbitražno vijeće/arbitar pojedinac može odlučiti da se odlučivanje o prigovoru nadležnosti spoji s odlučivanjem o glavnoj stvari, ako se Arbitraža oglasi nadležnom.[52]Zakon o parničnom postupku predviđa razloge za poništenje odluke izbranog suda koje se prvenstveno odnose na pitanje postojanja odnosno nepostojanja ugovora o izbranom sudu odnosno njegove valjanosti, tj. nevaljanosti.[53]Tužba se podnosi nadležnom redovnom sudu, koji bi sudio u prvom stepenu da nije izabrana Arbitraža, u roku od 30 dana od dostavljanja odluke stranci. Nakon isteka roka od godinu dana od pravosnažnosti presude izbranog suda, ne može se zahtijevati poništaj arbitražne presude.[54]Tužba za poništaj je konstitutivna, a presuda kojom se usvaja tužbeni zahtjev djeluje ex tunc. Postavlja se pitanje, može li nakon poništenja presude izbranog suda iz razloga što nije zaključen ugovor o izbranom sudu ili što je on nepravovaljan[55], redovni sud, koji bi bio nadležan u prvom stepenu da nije zaključen ugovor o izbranom sudu, suditi u merituumu, prema tužbenom zahtjevu i odlučiti o predmetu spora? Prema postojećoj normativnoj konstelaciji čini se da bi se moglo pozitivno odgovoriti, jer je utvrđivanjem nenadležnosti izbranog suda otvoren put  postupanju nadležnog redovnog suda.

 

Izbor arbitra i organizovanje arbitražnog vijeća

Stranke mogu izabrati da sudi sudija pojedinac.[56]Broj sudija izbranog suda mora biti neparan.[57] Ako arbitražnim ugovorom nije određen broj sudija, svaka stranka postavlja po jednog sudiju a oni biraju jednoga sudiju za predsjednika.[58]Arbitre Arbitraže utvrđuju predsjednik i podpredsjednici Vanjskotrgovinske komore BiH formiranjem dvije odvojene liste za unutrašnju i vanjskotrgovinsku arbitražu.

Zakonsko uređenje pitanja postavljanja arbitara je opšte i za ad hoc i za institucionalnu arbitražu. Prema tim odredbama stranka koja treba da postavi arbitra na osnovu ugovora o izbranom sudu to će učiniti prema ugovoru ili po pozivu protivne stranke u roku od 15 dana, ako je protivna stranka postavila svog arbitra.[59]Na osnovu ugovora i treće lice može da postavi arbitra, obe strane mogu je pozvati da to učini u roku od 15 dana.[60]Prema Pravilniku Arbitraže, strana u sporu može izabrati arbitra koji se nalazi na jednoj od lista arbitara i koji ispunjava kriterije: da su arbitri visokostručne  osobe koje posjeduju specijalizirana znanja iz određene oblasti prava i poslovnih odnosa.[61] Predsjednik i zamjenik predsjednika Arbitraže, za vrijeme trajanja mandata, ne mogu biti birani za arbitre.[62]Na ovo rješenje nadovezuje se pitanje, da li sudija redovnog suda opšte nadležnosti može biti arbitar? Pozitivno pravo sadrži odredbu po kojoj sudija ne može suditi ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa.[63]Kandidat za mjesto sudije mora zadovoljiti kriterij sposobnosti za nepristrasno, savjesno, revnosno, odlučno i odgovorno obavljanje sudijskih zadataka.[64]Raniji propisi su u pogledu svojstva izbranog sudije postavljali samo jedno posebno ograničenje, po kojem, „sudija suda opšte nadležnosti, privrednog i vojnog suda može biti izabran samo za predsjednika vijeća, a ne i za člana vijeća izbranog suda.“[65]Takva je i odredba po kojoj: „suci redovnih, privrednih i vojnih sudova mogu biti birani samo za predsjednike izbranih sudova.“[66]

Ako stranke nisu postigle sporazum o broju arbitara i ako se nisu u roku od 15 dana od dostavljanja tužbe sporazumjele da se imenuje jedan arbitar, spor se iznosi pred arbitražno vijeće.[67]

Ako sudac izbranog suda ne bi bio na vrijeme postavljen, a iz ugovora ne proizlazi što drugo, suca će, na prijedlog stranke, postaviti redovni sud.[68]Ako tumačimo ovu odredbu s obzirom na postojanje Arbitraže i Pravilnik arbitraže, tada sporazum stranaka o suđenju pred Arbitražom ima značaj ugovora, tako da se neće primjenjivati zakonska odredba koja daje ovlašćenje redovnom sudu da postavi arbitra. Ako su se stranke opredjelile za arbitra pojedinca, pismeno obavještavaju Arbitražu o svom izboru sa odgovarajuće liste arbitara. Svoje pravo imenovanja arbitra pojedinca stranke mogu prenijeti i na predsjednika Arbitraže Ako se stranke ne mogu složiti ili u roku od 15 dana od termina imenovanja arbitra pojedinca to ne učine, arbitra pojedinca će imenovati predsjednik Arbitraže.[69]Ako se stranke opredjele da spor iznesu pred arbitražno vijeće tada one same, tužilac u tužbi a tuženi u odgovoru na tužbu, imenuju svaki svog arbitra. Ako jedna ili obe stranke ne postupe u navedenim rokovima ili ako je imenovanje arbitara povjereno predsjedniku Arbitraže, predsjednik Arbitraže imenuje arbitre i obavještava stranke i arbitre. U roku od 30 dana od imenovanja arbitri biraju predsjednika arbitražnog vijeća. Ukoliko ga u navedenom roku ne imenuju ili imenovanje prepuste Arbitraži, imenovanje predsjednika arbitražnog vijeća izvršiće predsjednik Arbitraže.[70]Po našem mišljenju, s obzirom na izbor Arbitraže na pitanje izbora arbitara kada je suđenje ugovorom povjereno Arbitraži, primjenjivaće se navedene odredbe Pravilnika Arbitraže, a ne odredbe člana 440. ZPP FBiH RS, u kojem je predviđeno kada i pod kojim uslovima redovni sud odlučuje o postavljanju izbranog suca pojedinca, izboru predsjednika izbranog suda i  gašenju ugovora o izbranom sudu.

U slučaju spriječenosti arbitra da postupa u toku mandata stranka koja ga je imenovala imenovat će drugoga arbitra najkasnije u roku 15 dana od poziva Arbitraže. Ukoliko je spriječenog arbitra imenovao predsjednik Arbitraže zamjenika na mjesto arbitra će imenovati predsjednik Arbitraže.[71]

Arbitražni sudac može tražiti svoje izuzeće kao i stranke ako smatraj da su se stekle okolnosti koje bi mogle izazvati osnovanu sumnju u njegovu nepristrasnost ili nezavisnost, u skladu s odredbama ZPP FBiH/RS.[72] Razlozi za izuzeće, zbog kojih sudija ne može suditi su:1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je s tom strankom u odnosu saovlašćenika, saobaveznika ili regresnog saobveznika ili ako je u istom predmetu saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak; 2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnika ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili mu je bračni, odnosno vanbračni drug ili srodnik po tazbini, odnosno srodnik vanbračnog druga do drugog stepena, bez obzira da li su brak, odnosno vanbračna zajednica prestali ili ne; 3) ako je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika; 4) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa; 5) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.[73]Stranka koja je postavila izbranog sudiju/arbitra može tražiti njegovo izuzeće samo ako je nakon njegovog imenovanja saznala za okolnost koja bi mogla dovesti u sumnju negovu nepristrasnost i nezavisnost.[74]Prema zakonskom rješenju za ovo pitanje je nadležan sud koji bi bio nadležan u prvom stupnju da nije sklopljen ugovor o izbranom sudu.[75]Ako je tužba podnesena Arbitraži, postupa se prema odredbama Pravilnika Arbitraže, koji predviđa da se zahtjev za izuzeće arbitra podnosi od strane stranke koja smatra da postoje neki od razloga za izuzeće podnosi Arbitraži u roku od 15 dana od prijema obavjesti o imenovanju arbitra, odnosno 15 dana od dana saznanja za postojanje okolnosti za izuzeće. Odluku o izuzeću donose predsjednik i potpredsjednik Arbitraže. Nakon toga se pristupa imenovanju novog arbitra po istoj proceduri po kojoj je izuzeti arbitar imenovan.[76]

 

Arbitražni postupak (postupak pred izbranim sudom)

U prethodnom izlaganju već smo naznačili određena procesna pitanja koja se odnose na imenovanje arbitara, preko ispitivanja nadležnosti, izuzeće arbitara, uloge državnog pravosuđa i dr. Glava XXX Zakona o parničnom postupku nosi naslov „Postupak pred izbranim sudom“.[77]Odredbe ove glave su, s jedne strane, odredbe prinudne naravi, odnosno imperativne norme, kao što su to norme procesnih zakona, a, s druge strane, to su norme supletornog karaktera, koje se primjenjuju u nekim procesnim situacijama ako stranke svojim sporazumom nisu drugačije ugovorile. Tako, na pr., Zakon o parničnom postupku zabranjuje sporazumno odricanje stranaka od primjene odredaba čl. 442 st. 1 i 2-o izuzeću suca; člana 447 st. 2 i 3-o izvorniku i prepisu presude izbranog suda i čl. 450-452-o nadležnosti suda za poništenje presude izbranog suda po tužbi stranke, o razlozima za tužbu i roku za podnošenje tužbe. Za sporove po ovoj tužbi nadležan je sud koji bi bio nadležan u prvom stepenu da nije zaključen sporazum o izbranom sudu.[78]

Pravilnik Arbitraže sadrži pravila o pokretanju i toku arbitražnog postupka. Tužba je inicijalni podnesak određenog sadržaja koji obuhvata: identitetske oznake obiju stranaka, dokaz o postojanju arbitražnog sporazuma ukoliko postoji, označenje predmeta i vrijednosti spora, činjenice i dokaze i tužbeni zahtjev, te prijedlog ličnosti arbitara.[79]Tužba se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana.[80]Do zaključenja glavne rasprave može se podnijeti protivtužba.[81]Do zakazivanja glavne, usmene, rasprave, stranke mogu dopunjavati procesni materijal.[82]Nakon prikupljanja procesnog materijala predsjednik arbitražnog vijeća odnosno arbitar pojedinac može zakazati usmenu raspravu. Presuda se može donijeti i bez održavanja javne rasprave, ako to stranke ne zahtijevaju.[83]Stranačkoj dispoziciji su prepušteni procesni rokovi koji se mogu, na njihov zahtjev, produžavati iz opravdanih razloga, ali se ne smiju zloupotrebiti takva procesna ovlaštenja.[84]Arbitraža zasjeda, u pravilu, u sjedištu, a presuda se obavezno donosi u sjedištu Arbitraže.[85]Rasprave nisu javne, ali su otvorene za stranke, njihove punomoćnike i eventualne savjetnike. Punomoćnici mogu biti i inostrani državljani, ako stranka ima sjedište u inostranstvu.[86]Ako stranka neopravdano izostane sa rasprave raspravljanje će se održati.[87]Dokazi se izvode po prijedlogu stranke ili po naredbi arbitra. Arbitar može narediti izvođenje dokaza tokom cijelog postupka, a dokazna snaga iznesenih dokaza cijeni se od arbitra po slobodnom uvjerenju.[88]U toku postupka arbitar donosi procesna rješenja o potrebnim procesnim radnjama.[89]Zapisnik se obavezno vodi i u njega se unose sve radnje preduzete u toku postupka.[90]Postupak se vodi na osnovu pravila koje su stranke dogovorile, prema odredbama Pravilnika Arbitraže i prema odredbama Zakona o parničnom postupku koja izabere arbitar kao odgovarajuća za konkretnu procesno-pravnu situaciju. Stranke mogu ugovoriti da se u postupku pred Arbitražom primjenjuju Pravila o arbitraži Komisije UN za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL).[91]Nakon zaključenja raspravljanja arbitar/arbitražno vijeće donosi presudu. Materijalno pravo određuju same stranke[92]a one mogu odlučiti da arbitar donese presudu na osnovu pravičnosti.[93]Ako stranke ne odrede materijalno pravo koje će Arbitraža primijeniti, arbitri će primijeniti ono pravo na koje upućuje koliziona norma.[94]Presuda se donosi u roku od 15 dana od završetka posljednje rasprave ili sjednice arbitraže.[95]Presuda se donosi većinom glasova[96], ako ugovorom o arbitraži nije drugačije određeno.[97]Ako se ne može postići potrebna većina glasova (kvalifikovana većina), arbitražni sud obavještava stranke, koje mogu zatražiti da nadležni redovni sud izrekne prestanak važenja ugovora o arbitraži.[98]Presuda ima pismenu formu i sadrži: datum i mjesto donošenja, imena arbitara i imena/nazive stranaka, predmet spora, izreku i rok izvršenja te rješenje o troškovima i obrazloženje. Obrazloženje presude arbitražnog suda sadrži odgovore na činjenična i pravna pitanja.[99]Presuda se ne objavljuje[100]a strankama se  dostavlja prepis presude preko nadležnog suda.[101]Izvornik presude Arbitraže i dostavnice čuvaju se kod nadležnog suda.[102]Arbitražna presuda ima snagu pravosnažne i izvršne presude redovnog suda[103], izuzev ako ugovorom o arbitraži nije predviđena žalba pred izbranim sudom višeg stepena.[104]Na zahtjev stranke nadležni sud će na prepisu presude staviti potvrdu pravosnažnosti i izvršnosti.[105]Poravnanje kojim se rješava spor pred Arbitražom moguće je postići u toku trajanja arbitražnog postupka, a tako zaključeno poravnanje imaće snagu arbitražne presude.[106]

 

Z a k lj u č a k

Prethodno izlaganje imalo je za cilj da prikaže prednosti koje normativni poredak daje arbitražnom rješavanju sporova pred institucionalnom arbitražom u odnosu na redovno sudovanje u Bosni i Hercegovini. Normativni i organizacioni okvir je postavljen za uspješno arbitražno rješavanje sporova. Na teritoriji Bosne i Hercegovine pored Arbitražnog suda pri Vanskotrgovinskoj komori BiH, čija pravila smo prikazali u ovom izlaganju, postoji i Spoljnotrgovinska arbitraža pri Privrednoj komori Republike Srpske. Trenutno se na Arbitražnom sudu pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH vodi 70 predmeta.Predsjednik Arbitražnog suda pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH, prof.dr Abedin Bikić, na Drugim arbitražnim danima održanim u Sarajevu 15.04.2016. godine, istakao je da bi broj predmeta mogao biti mnogo veći. Predsjednik Arbitražnog suda pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH još je naveo da je paradoksalno da poslovni ljudi, korporacije, trgovci i drugi privrednici svoje sporove i dalje češće povjeravaju redovnim sudovima, na kojima postupak prosječno traje od tri do pet godina, a pred Arbitražnim sudom se završava za šest mjeseci. Na pomenutim arbitražnim danima još je naglašeno da bi promocija arbitraže bila jedna od pretpostavki da se strane korporacije upuste u poslovanje na bosansko-hercegovačkom prostoru.[107]

Očito je da očekivana uloga arbitražnog rješavanja sporova u Bosni i Hercegovini zavisi od društveno-političke i ekonomske situacije, koja se, od strane analitičara ocjenjuje kao najlošija u regionu, jer su stranci u BiH u prošloj 2015. godini uložili tek 473 miliona KM, dok se strane investicije u ostalim zemljama regiona mjere u milijardama EUR-a.[108]

Za šire upoznavanje sa raznim aspektima arbitražnog rješavanja sporova upućujemo na radove prof.dr Aleksandra Goldštajna i prof.dr Siniše Trive, Međunarodna trgovačka arbitraža, Zagreb 1987. godine; prof.dr Jelene Perović, Ugovor o međunarodnoj trgovinskoj arbitraži, Beograd 1988. godine; radove prof.dr Milene Petrović i prof.dr Maje Stanivuković. Posebno ističemo knjigu prof.dr Mile Lasića, Arbitražno pravo, Mostar, 2013. godine, kao domaće sistematsko djelo iz ove tematike, koji je značajan prostor u knjizi (str. 95-108) posvetio ustroju i radu Vanjskotrgovačke arbitraže BiH, o kojoj knjizi je objavljen afirmativan prikaz.[109]

 

 

Branko Morait, PhD

Fulltime professor, Judge in Court of Bosnia and Herzegovina

ARBITRATION SETTLEMENT OF DISPUTES BOSNIA AND HERCEGOVINA

Abstract:

Arbitration to settle disputes arising from the principle of autonomy of the will of the parties in private-law, Contractual agreements.  Bosnia and Herzegovina has a relatively long tradition of normative institutional arbitration. In this paper, we reported to the basic issues of the constitution, organization, responsibilities and procedures of the Court of Arbitration for Foreign Trade Chamber of Bosnia and Herzegovina. The role and importance of the arbitration dispute resolution depends largely on the degree of development of internal, political-economic relations and the involvement of the local economy in international business exchange.

Key words:

The arbitration, the arbitral tribunal, arbitration clause, kompetez-kompetenz, arbitration agreement

 

[1] Javna ustanova Centar za edukaciju sudija i tužilaca u FBiH/RS: „Alternativno rješavanje sporova u Bosni i Hercegovini:teorija, kontekst i praksa, Trevor C.W. Farrow, Pravni fakultet, Univerzitet Alberta, juni 2006. godine

[2] Ibid.

[3] Sudski potpomognuta medijacija; čl.86. 457 ZPP; Zakon o medijaciji

[4] Član 434-453 ZPP

[5] Op.cit. kao u fusnoti broj 1

[6] Ibid.

[7] Mr Katarina Jovičić, Arbitražno pravo država u regionu zapadnog Balkana, u Zborniku: Pravo zemalja u regionu“, Institut za uporedno pravo, Beograd 2010., str. 436.

[8] Engleski zakon o arbitraži donesen je 1889, a Arbitražni sud u Londonu osnovan je 1892. Godine ( prema: Mile Lasić, Arbitražno pravo, 142.

[9] Više vidi kod: Prof.dr Siniša Triva i dr. Arbitražno rešavanje sporova, Novi Sad, 1973. str.21.

[10] Zakon o vanjskotrgovačkoj komori BiH“ („Službeni glasnik BiH“, 30/01)- „Nadležnost, postupak i sastav Arbitražnog suda utvrđuje se Statutom, pravilnicima i drugim aktima Komore“-član 20.

[11] „Službeni glasnik BiH“, broj 39/03

[12] „Službeni glasnik RS“, broj 20/92

[13] Mile Lasić: op.cit. 153.

[14] Ibid., 143.

[15] Prof.dr Siniša Triva i dr., op.cit. str.5.

[16] Prema: Mile Lasić, Arbitražno pravo, Sveučilište u Mostaru-Pravni fakultet, Mostar, rujan 2013., str. 40.

[17] Prof.dr Siniša Triva i dr., op.cit.., str. 7.

[18] Ibid., 8.

[19] Ibid., 9.

[20] Ibid., 10.

[21] Ibid.

[22] Ibid., 11.

[23] „Same stranke biraju suce, koji će im presuditi neki spor. Zato se to zove izbrano ili obraničko suđenje“, navedeno prema: Dr Srećko Zuglia, dr Siniša Triva, Komentar zakona o parničnom postupku, II svezak, „Narodne novine“, Zagreb, 1957. Str. 438.

[24] Prof.dr Siniša Triva i dr., op.cit.,15.

[25] Ibid.

[26] Ibid., 16.

[27] Ibid., 17.

[28] Ibid., 18.

[29] Član 434. Zakona o parničnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj(u daljem tekstu: ZPP FBiH/RS)

[30] Član 3. Stav 2. ZPP FBiH/RS

[31] S. Triva i dr., op.cit. 24.

[32] Član 1. Pravilnika o organizaciji i radu arbitražnog suda Vanskotrgovinske komore BiH od 17.06.2003. (u daljem tekstu: Pravilnik Arbitraže)

[33] Član 1. Stav 2. Pravilnika Arbitraže

[34] Član 2. Pravilnika Arbitraže

[35] Član 3. Pravilnika Arbitraže

[36] Član 4. Pravilnika Arbitraže

[37] Član 435. Stav 2. ZPP FBiH/RS

[38] Član 435. Stav 3. ZPP FBiH/RS

[39] Član 435. Stav 4 ZPP FBiH/RS

[40] Član 436. ZPP FBiH/RS; Član 11. Stav 3. Pravilnika Arbitraže

[41] Član 11. Stav 2. Pravilnika Arbitraže

[42] S. Triva, op.cit. 23.

[43] Član 438. ZPP FBiH/RS

[44] S. Triva, op.cit. 38.

[45] Član 12 Pravilnika Arbitraže

[46] S. Triva, op.cit., 39.

[47] Član 12. Pravilnika Arbitraže

[48] Član 13. Pravilnika Arbitraže

[49] Član 14. Pravilnika Arbitraže

[50] Član 16. Pravilnika Arbitraže

[51] Član 15. Pravilnika Arbitraže

[52] Član 16. Pravilnika Arbitraže

[53] Član 451. St.1.t.1 ZPP FBiH/RS

[54] Član 452.  ZPP FBiH/RS

[55] Član 451. Stav 1. Tačka 1. ZPP FBiH/RS

[56] Član 446 stav 1. ZPP FBiH/RS

[57] Član 437. Stav 1. ZPP FBiH/RS

[58] Član 437. Stav 2 ZPP FBiH/RS

[59] Član 439. Stav 1. I 2. ZPP FBiH/RS

[60] Član 439. Stav 3. ZPP FBiH/RS

[61] Član 23. Stav 3. Pravilnika Arbitraže

[62] Član 3. Stav 2. Pravilnika Arbitraže

[63] Član 357. St.1 t. 4. ZPP FBiH/RS

[64] Član 41. Zakona o VSTV

[65] Član 438. Jugoslovenskog ZPP; navedeno prema: prof.dr Borivoje Poznić, Postupak izbranog suda u knjizi: prof.dr Siniša Triva i dr. Arbitražno rješavanje sporova, str. 49.

[66] Član 458 ZPP iz 1957 godine („Službeni list FNRJ“, broj 4/1957)

[67] Član 25. Pravilnika Arbitraže

[68] Član 440. Stav 1 ZPP FBiH/RS

[69] Član 26. Pravilnika Arbitraže

[70] Član 27. Pravilnika Arbitraže

[71] Član 29. Pravilnika Arbitraže

[72] Član 29. Stav 1. Pravilnika Arbitraže; član 442. Stav 1. ZPP FBiH/RS

[73] Član 357. ZPP FBiH/RS

[74] Član 30 stav 1. Pravilnika Arbitraže; član 442. Stav 2. ZPP FBiH/RS

[75] Član 440. Stav 3. ZPP FBiH/RS

[76] Član 31. Pravilnika Arbitraže

[77] Pored ova dva termina koristi se i termin „arbitražni sud“ u Pravilniku Arbitraže

[78] Član 440. Stav 3. ZPP FBiH/RS

[79] Član 18. Pravilnika Arbitraže

[80] Član 19. Pravilnika Arbitraže

[81] Član 20. Pravilnika Arbitraže

[82] Član 32. Pravilnika Arbitraže

[83] Član 33. Pravilnika Arbitraže

[84] Član 34. Pravilnika Arbitraže

[85] Član 35. Pravilnika Arbitraže

[86] Član 36. Pravilnika Arbitraže

[87] Član 37. Pravilnika Arbitraže

[88] Član 38. Pravilnika Arbitraže

[89] Član 40 Pravilnika Arbitraže

[90] Član 41. Pravilnika Arbitraže

[91] Član 43. Pravilnika Arbitraže

[92] Član 44. Stav 2. Pravilnika Arbitraže

[93] Član 445. ZPP FBiH/RS; član 44. Stav 4. Pravilnika Arbitraže

[94] Član 44. Stav 3. Pravilnika Arbitraže

[95] Član 44. Stav 3. Pravilnika Arbitraže

[96] Član 47. Pravilnika Arbitraže

[97] Član 446. Stav 1. ZPP FBiH/RS

[98] Član 446. Stav 3. ZPP FBiH/RS

[99] Član 447. Stav 1. ZPP FBiH/RS; član 48. St. 1-3 Pravilnika Arbitraže

[100] Član 48. Stav 4. Pravilnika Arbitraže

[101] Član 447. Stav 3. ZPP FBiH/RS

[102] Član 448. ZPP FBiH/RS

[103] Član 449. ZPP FBiH/RS; član 50. St. 1. I 2. Pravilnika Arbitraže

[104] Član 449. Stav 1. ZPP FBiH/RS

[105] Član 449. Stav 2. ZPP FBiH/RS

[106] Član 53. Pravilnika Arbitraže

[107] Navedeno prema: „Dnevni Avaz“ od 15.04.2016. godine

[108] Navedeno prema: „Euro Blic“, 2. april 2016. godine

[109] Prof.dr Meliha Povlakić, „Arbitražno pravo“, autor Mile Lasić, Pravna misao (Sarajevo), broj 3-4/2016, str. 96-99