OSNOVNI VIDOVI PRAVNE ZAŠTITE POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI

Nekategorizovano
admin in

Prof.dr Branko Morait,
Sudija Suda Bosne i Hercegovine

OSNOVNI VIDOVI PRAVNE ZAŠTITE POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI

U ovom izlaganju pokušat ćemo prezentirati problematiku zakonskog uredjivanja zaštite potrošača u tranzicijskoj zemlji kakva je Bosna i Hercegovina koja teži priključenju  Evropskoj Uniji i koja ulaže znatne napore da uz pomoć medjunarodne zajednice ove aktivnosti što uspješnije provede. Radi preglednosti rada osvrnućemo se na pitanje razvoja pravne zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini, de lege lata i de lege ferenda i zaštite potrošača u pravu EU, izvorima prava zaštite potrošača, osnovnim obilježjima pravne zaštite potrošača, kao i javnopravnim i privatnopravnim aspektom zaštite potrošača. Težište izlaganja biće na privatnopravnom aspektu zaštite potrošača kako kroz opšte odredbe obligacionog prava de lege lata i de lege ferenda, tako i kroz posebne propise sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine.[1] Obligacionopravnu regulativu koja uključuje zaštitu potrošača izložićemo kroz dva osnovna aspekta: ugovornopravni i odštetnopravni.

RAZVOJ ZAŠTITE POTROŠAČA

Osnovni tekst koji je uveo integrisanu zakonsku zaštitu potrošača bio je Zakon o zaštiti potrošača.[2] Ovim zakonom uredjivani su odnosi izmedju trgovaca i drugih pravnih i fizičkih lica koja vrše isporuku dobara i pružaju usluge gradjanima za njihove lične potrebe ili potrebe domaćinstva. Medju tim poslovima koji se obavljaju prema potrošačima ovim zakonom su bili nariočito regulisani: prodaja proizvoda i pružanje usluga, deklarisanje ( označavanje) proizvoda, odgovornost za proizvod, garancija za proizvod ili uslugu, garantni list i garancija za zdravstvenu ispravnost životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, oglašavanje proizvoda i usluga, odredbe o rasprodaji, prodaja energije, telekomunikacijskih, komunalnih i drugih usluga, prodaja od vrata do vrata ( direktna prodaja), prodaja na daljinu, potrošački kredit ,prodaja sa otplatom cijene na rate, osiguranje, elektronski instrumenti plaćanja, turistički pakaet aranžmani, vremenski zakup turističkog objekta (time-sharing), ugovorne odredbe, nosioci zaštite potrošača, inspekcijski nadzor i upravne mjere, pravna zaštita potrošača, kaznene odredbe, prelazne i završne odredbe.

Odredbom člana 139 stav 3 ovog zakona bilo je propisano da će se na slučajeve koji nisu regulisani tim zakonom primjenjivati odredbe zakona kojim se uredjuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini. Pored toga, postojala je i prelazna odredba člana 140. kojom je bilo predvidjeno da će se odredbe čl. 48-110. primjenjivati do stupanja na snagu zakona koji uredjuje obligacione odnose u Bosni i Hercegovini.

U ovom trenutku osnovni izvor zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini je Zakon o zaštiti potrošača u BiH[3] Ovim zakonom obuhvaćeni su javnopravni, privatnopravni i institucionalni aspekti zaštite potrošača. Medju izvorima javnopravne zaštite potrošača ovaj zakon posebno izdvaja : Zakon o hrani[4] i Zakon o opštoj bezbjednosti proizvoda[5].  Pored ovih u važan javnopravni aspekt zaštite ulaze i norme krivičnog materijalnog prava Bosne i Hercegovine i entiteta.

OSNOVNA OBILJEŽJA PRAVA ZAŠTITE POTROŠAČA

Zaštita potrošača obuhvata prava koja se mogu potrošačima povrijediti od strane proizvodjača proizvoda i vršioca usluga[6], odnosno trgovaca kojii posreduju u prodaji proizvoda ili pružanju usluga,[7]a koja su kao osnovna prava u ovom zakonu pobrojana u članu 3. Prema ovoj zakonskoj odredbi osnovna prava potrošača su:

  • pravo pristupa osnovnoj robi i uslugama,
  • pravo na obrazovanje o pitanjima potrošača
  • pravo na sigurnost i zaštitu života i zdravlja,
  • pravo na informisanost,
  • pravo na izbor,
  • pravo da bude saslušan i zatupan,
  • pravo na naknadu štete i kompenzaciju
  • pravo na život i rad u zdravoj i održivoj okolini.

Medju ovim osnovnim pravima potrošača pretežan dio prava je javnopravnog karaktera, jer se samo institucionalno mogu zaštititi. Tako odredjuje odredba člana 4. ovog zakona po kojoj, „nadležni organi za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini imaju glavnu odgovornost za promovisanje i implementaciju prava potrošača.

Manji broj ovih osnovnih prava je privatno-pravne prirode kao što je: pravo na naknadu štete, pravo na izbor, pravo na informisanost.

Preliminarno zaključujući možemo odmah na početku našeg izlaganja konstatovati da je pravo zaštite potrošača mješovite prirode, da je konglomerat od javnopravnih i privatnopravnih komponenti, kako po strukturi tih prava tako po aktivnoj legitimaciji zakonom ovlašćenih državnih i drugih organa i organizacija za pravnu zaštitu potrošača.

PRAVNA ZAŠTITA POTROŠAČA SUI GENERIS
„Potrošačka tužba“

Pravna zaštita potrošača sui generis sadržana je u glavi XIX (čl. 120.-124) ZZP BiH.

U ovoj glavi ZZP BiH predvidjene su mjere koje donosi nadležni sud kako bi se zabranili akti ili praksa (aktivnosti) koje su u suprotnosti sa odredbama ZZP BiH ili drugih posebnih zakona koji propisuju zaštitu potrošača a koje štete zajedničkim interesima potrošača.[8]

Aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva nadležnom sudu radi ishodjenja sudskog akta (vjerovatno su redaktori ZZP BiH mislili na sudsku odluku) ZZP BiH prepušta nosiocima zaštite potrošača, tj. Subjektima odgovornim, po službenoj dužnosti, za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini, a oni su nabrojani u odredbi člana 98. ZZP BiH(ministarstva, ombudsmen, savjet, konkurentski savjet, entitetski organi i organi Distrikta. KKZ entiteta, udruženja potrošača, obrazovne institucije i mediji, inspekcijski i drugi organi kojima Zakon daje ove poslove u nadležnost. Ovaj zahtjev koji zakonom ovlašćeni organi i organizacije podnose sudu je tzv. Popularna tužba za zaštitu potrošača, jer  se njome štite „ zajednički interesi potrošača“, a kojom, u svojstvu tužene strane mogu biti obuhvaćeni proizvodjači i trgovci koji krše odredbe iz potrošačkih ugovora ili ugovaraju prema potrošačima nekorektne klauzule ( član 122. stav 4. ZZP BiH). Kada nadležni sud postupa po popularnoj tužbi (actio popularis) može prekršiocima izreći i mjeru objavljivanja presude, narediti izjavu koju mora dati tužena strana, odrediti sudske penale zbog neizvršavanbja sudske odluke i odlučiti da se odredi „kompenzacija“(?) za štetu nanesenu kolektivnim interesima potrošača.[9]

Značajan aspekt pravne zaštite potrošača sui generis  vezan je za alternativno riješavanje sporova iniciranih potrošačkim tužbama. ZZP BiH propisuje da će procedure za alternativno riješavanje potrošakih tužbi biti uspostavljene od ovlašćenih tijela za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini, a čiji će zadatak biti alternativno riješavanje potrošačkih tužbi.[10] Procedure za alternativno rješavanje potrošačkih tužbi biće uspostavljene i primjenjivane u skladu sa kriterijima koje uspostavi Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini.[11]

Ova buduća regulativa izaziva nedoumice u pogledu pravne prirode „potrošačke tužbe“. Postavlja se pitanje da li je ovo tužba koja ulazi u sudsku proceduru ili je to zahtjev koji se rješava van sudske procedure. Postavlja se i pitanje da li alternativno rješenje spora i rješidbaovlašćenog tijela za zaštitu potrošača u BiH ima pravnu valjanost, odnosno da li ima snagu izvršne isprave koja će uživati pravnu zaštitu?

JAVNO-PRAVNI ASPEKTI PRAVNE ZAŠTITE POTROŠAČA

Nosioci javnopravne, institucionalne zaštite potrošača odredjeni su u odredbama glave XVII (čl.98.-116.) ZZP BiH. Pored Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine[12], od naročitog značaja za sui generis zaštitu potrošača je Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini kojeg imenuje Savjet ministara BiH na prijedlog Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.[13] Medju razna zakonska zaduženja Ombudsmenu za zaštitu potrošača, od najvećeg značaja za pravnu zaštitu potrošača je donošenje odluka i preduzimanje drugih mjera u slučajevima pritužbi potrošača ili kršenja dobrih poslovnih običaja.[14] Na odluke Ombudsmena za zaštitu potrošača  u Bosni i Hercegovini može se uložiti žalba kada je ona zakonom izričito dozvoljena.[15] Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini izričito je zakonom ovlašćen da pokreće postupak pred nadležnim sudom[16] i da pokreće postupak pred nadležnim sudom u slučajevima za naknadu štete nanesene kolektivnom interesu potrošača, u skladu sa odredbama ZZP BiH[17] (actio popularis). ZZP BiH poseban značaj pridaje udruženjima za zaštitu potrošača koja osnivaju potrošači radi predstavljanja i zaštite svojih prava i moraju biti nezavisni od trgovaca, uvoznika, dobavčaljača i davalaca usluga.[18] U okviru svojih djelatnosti ova udrženja se staraju o zaštiti pojedinačnih i zajedničkih interesa potrošača,[19] na svojoj teritoriji zavisno za koju su registrovani,tj. Za BiH. Jedan od entiteta ili Distrikt Brčko.[20] Javne poslove tj. Javna ovlašćenja se mogu dodijeliti ovim udruženjima potrošača od strane odgovarajuće upravne vlasti na teritoriji kojoj pripadaju, tj. Odlukom Savjeta ministara Bosne i Hercegovine ili odlukom entitetskih vlada ili vlade Brčko Distrikta na osnovu javnog konkursa.[21] Pored ostalih državnih organa predvidjenih u ZZP BiH[22] koji vrše nadzor nad sprovodjenjem ZZP BiH, nadzor nad tržištem i upravne mjere preduzimaju inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom.[23] Inspektor na zahtjev potrošača može rješenjem narediti usvajanje prigovora potrošača i trgovcu narediti da udovolji opravdanom zahtjevu potrošača.[24] Inspektor će, pod uslovima propisanim ZZP BiH, donijeti rješenje kojim privremeno obustavlja prodaju proizvoda do otklanjanja utvrdjenih nepravilnosti,[25] ili će donijeti rješenje kojim zabranjuje prodaju proizvoda ( a trebalo je dodati „i vršenje usluga“.)[26] Žalba na rješenje koje donese inspektor u obavljanju upravnog nadzora ne odgadja izvršenje rješenja.

U odredbama članova 125.-128. ZZP BiH predvidjene su novćane prekršajne kazne za prekršaje trgovci i dobavljači pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Medju javno-pravnim izvorima prava zaštite potrošača nalaze se i Zakon o hrani,[27] i Zakon o opštoj bezbjednosti proizvoda.[28]

Krivično-pravne sankcije kao najstrožije javno-pravne sankcije predvidjene su u krivičnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini.

Krivični zakon Bosne i Hercegovine[29] u Glavi XVIII-Keivična djela protiv privrede i jedinstva tržišta te krivična djela iz oblasti carina sadrži i krivična djela koja na direktan ili indirektan način štite prava potrošača, kao što su: „Krivotvorenje znakova za obilježavanje robe, mjera i tegova“[30], „Nedopuštena trgovina“[31], „Nedopuštena proizvodnja“,[32]“Krijumčarenje“,[33]i sl. Za zaštitu potrošača su značajna i krivična djela sadržana u Glavi XXVI KZ BiH-Krivična djela protiv okoliša, poljoprivrede i prirodnih dobara, a naročito se ističu: [34]“Proizvodnja štetnih sredstava za liječenje životinja“[35],“Nesavjesno pružanje veterinarske pomoći“,[36]“Nepostupanje po propisima za suzbijanje bolesti životinja i bilja“,[37]“Prikrivanje postojanja zarazne bolesti kod životinja“,[38]“Zagadjivanje stočne hrane ili vode za napajanje stoke“,[39]“Nesavjesno postupanje u prometu pesticida“,[40] i sl.

Slična krivična djela propisana su i u entitetskom krivičnom zakonodavstvu[41] i krivičnom zakonodavstvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.[42]

PRIVATNO-PRAVNI ASPEKTI ZAŠTITE POTROŠAČA

Privatno-pravni aspekti zaštite potrošača svode se na zaštitu subjektivnih gradjanskih prava potrošača koji se nalazi u ulozi kupca, sticaoca ili korisnika proizvoda i usluga. Da bi uživao osnovne oblike zaštite gradjanskih prava potošač se mora naći u ulozi povjerioca iz ugovora odnosno oštećenog lica u slučaju da je pretrpio štetu i kao povjerilac iz obligaciono-pravnog odnosa ostvariti subjektivno-gradjansko pravo, tražbinu na teret dužnika. Za razliku od javno-pravne zaštite koja potrošača posmatra kao objekt zaštite te koja u donosu na njega ima eksterni karakter, privatno-pravna zaštita potrošača stavlja u poziciju nosioca subjektivnih gradjanskih prava i zaštitu prepušta njegovoj dispoziciji. To znači da su mu stavljene na raspolaganje obligaciono-pravne tužbe (tužba za naknadu štete, tužba za izvršenje činidbe, tužba za raskid ugovora i dr.). Sve ove tužbe su opšte, jer ih mogu koristiti i druga lica koja nisu potrošači ali su subjekti obligacija. Sve ove opšte obligaciono-pravne tužbe mogu se modifikovati opštim ili posebnim zakopnodavstvom za potrebe specifične zaštite potrošača ili opštim zakonodavstvom koje uredjuje obligacione odnose.

Privatnopravna zaštita potrošača kroz opšte propise obligacionog prava inaugurisana je i jugoslovenskim Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO/78) kroz odredbe o odgovornosti za povrede ekvivalentnosti u dvostranim ugovorima u koje spadaju i „potrošaki ugovori“, preko instituta kao što su: odgovornost za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja, prigovor neispunjenja ugovora, raskidanje ugovora bez ispunjenja, raskidanje ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti, nemogućnost ispunjenja, prekomjerno oštećenje, zelenaški ugovor, opošti uslovi formularnih ugovora i odgovornost proizvodjača stvari sa nedostatkom.

ZZP BiH prepušta obligacionopravnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine zaštitu prava potrošača u onim oblastima koje nisu obuhvaćene ZZP BiH, ali i drugim zakonima koji uredjuju potrošačka prava u BiH.

Zaštita potrošača kroz opšte propise obligacionog prava de lege ferenda (Nacrt ZOO BiH) mora se dovesti u vezu za zaštitom potrošača koja je predvidjena posebnim propisima, a na prvom mjestu kroz odredbe ZZP BiH koja je mala kodifikacija za zaštitu potrošača. Za procjenu odnosa ova dva propisa treba imati u vidu odredbu člana 1. stav 2. ZZP BiH prema kojoj na odnose izmedju potrošača, proizvodjača i trgovaca na teritoriji Bosne i Hercegovine koji nisu regulisani ZZP BiH primjenjivaće se odredbe zakona kojima se uredjuju oblighacioni odnosi u Bosnei i Hercegovini, a u slučaju sukoba zakona ili nedoumica kod primjene zakona, tj. Problema vezanih za tumačenje zakona primjenjivaće se odredbe onog zakona koje pružaju veći stepen zaštite potrošača. Ova odredba je neuobičajena u našem zakonodavstvu i nema jasnih kriterija za njenu primjenu, jer je ona vanpravnog karaktera.

Važeći Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini[43] je brisao odredbu iz ranijeg zakonskog teksta ZZP BiH[44] koja je predvidjala privremeni karakter odredaba ovog zakona koje imaju obligacionopravnu prirodu i koje su se trebale „preseliti“ u Zakon o obligacionim odnosima kada bude donesen. Osnovni kriterij koji su imali u vidu redaktori ZZP BiH kod selekcije materije bio je subjektivni kriter, tj. Opredjeljenje da samo one odredbe kojima se štite potrošači moraju biti ugradjene u ZZP. S druge strane, odredbe koje imaju širu primjenu, ili, kako mi to obično kažemo „važe za sve subjekte obligacionih odnosa“, bilo one koji se bave poslovnim aktivnostima bilo običnih gradjana koji stupaju u obligacione odnose rtadi zadovoljavanja svojih ličnih i porodičnih potreba, trebaju biti obuhvaćene odredbama budućeg ZOO. Dakle, usmjerenost ili pretežnost odredaba koje se tiću potrošača ostaje materija ZZP, a pretežnost odredaba koje se odnose na sve subjekte morala bi se urediti ZOO ili preseliti iz ZZP u ZOO.

Nama se čini, mada je uobičajen i u evropskom pravu, da subjektivni kriterij podjele materije izmedju ZZP i ZOO nije dovoljan da bi se napravila prihvatljiva demarkacija izmedju normi za zaštitu potrošača koje pripadaju posebnom zakonodavstvu za privatno-pravnu zaštitu potrošača od opštih normi obligacionog prava. Prema našem mišljenju, potrebno je uvesti i objektivni kriterijum, tj. Ona pitanja koja ulaze u sadržaj izvora, osnova nastanka obligacija treba uvesti ili zadržati u obligaciono-pravno zakonodavstvo, a ono što nije izvor obligacija treba ostaviti u ZZP. Prema ovom kriterijumu malo bi pitanja ostalo za urediti u ZZP.

Kao „mješoviti kriterij“ možemo predlagati da se izvori obligacija koji se pretežno ili isključivo odnose na potrošače ostave u ZZP, a izvori obligacija koji se odnose na sve subjekte urede u ZOO ili se presele iz ZZP u ZOO.

Dalje izvodjenje ovog pitanja odvodi nas u razvrstavanje materije privatno-pravne zaštite potrošača na dava aspekta: ugovornopravni i odštetni.

Prema stanju de lege lata ZZP je obuhvatio slijedeća pitanja koja ulaze u ugovornopravni aspekt zaštite potrošača:

  • -prodaja van poslovnih prostorija
  • -prodaja na daljinu
  • -potrtošački kredit
  • -nepravedne ugovorne klauzule
  • -elektronske instrumente plaćanja
  • -ugovore o turističkom paketu
  • -ugovore o vremenskom zakupu turističkog objekta (timeshare agreements).

Redaktori ZZP su prepustili redaktoru Nacrta ZOO slijedeća pitanja:

  • odgovornost za proizvod
  • garanciju za proizvode i usluge
  • ugovor o osiguranju.

U konačnoj redakciji teksta ZZP BiH zakonodavac je odstupio od ekspertskog prijedloga raspodjele materije regulisanja izmedju ZZP i ZOO tako što je u ZZP uvrstio:

  • – definicije subjekata (potrošača, proizvodjača, trgovca i organa za zaštitu potrošača-čl.1.-6.ZZP),
  • – načelo poslovanja u skladu sa dobrim poslovnim običajima i načelom savjesnosti i poštenja (čl. 7.-10.),
  • – tehnologiju prodaje proizvoda i pružanja usluga ( čl. 11-17),
  • – odgovornost za fizičke nedostatke kako vidljive tako i skrivene (čl. 18-21),
  • – deklarisanje proizvoda (čl.22-23),
  • – garanciju za proizvod ili uslugu (čl. 25-27),
  • – oglašavanje proizvoda i usluga (čl. 28-32),
  • – ekonomske usluge od opšteg interesa (čl. 33-38),
  • – ugovore zaključene izvan poslovnih prostorija ( čl.39-41),
  • – prodaja na osnovu ugovora na daljinu (čl. 42-51),
  • – potrošački kredit ( čl. 52-67),
  • – elektronski instrumenti plaćanja (čl. 70-78),
  • – turistički paket-aranžmani (čl. 79-90),
  • – vremenski zakup turističkog objekta
  • – nepravedne odredbe u potrošačkim ugovorima.

Prema ovom stanju stvari važeći ZZP BiH je prepustio budućem ZOO uredjivanje slijedećih pitanja upućujućim odredbama:

  • -odgovornost za proizvod (član 24 ),
  • – garanciju za proizvod i uslugu (član 25. mada su čl. 26-27 ova pitanja djelimično uredjena i u ZZP BiH),
  • – osiguranje (čl. 68-69).

Redaktor Nacrta ZOO, radeći nezavisno od redaktora ZZP BiH , u postojeći tekst Nacrta ZOO uvrstili su slijedeća pitanja zaštite potrošača:

-premda Nacrt ZOO služi zaštiti svih učesnika obligacionih odnosa prema načelu ravnopravnosti strana (Član 5 Nacrta ZOO), Nacrt ZOO sadrži i odredbu o načelu savjesnosti i poštenja koje je uvršteno i u ZZP BIH kroz zabranu trgovačkih prevara i unošenje nepoštenih klauzula u potrošačke ugovore ( član 6 Nacrta ZOO).

Od posebne važnosti za odnos izmedju ZZP BiH i Nacrta ZOO je odredba člana 14 stav 1 Nacrta ZOO koja uredjuje područje primjene zakonskih odredbi prema kojoj se odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na ugovore primjenjuju na sve vrste ugovora, osim ako za preduzetničke (misli se na trgovačke ili privredne ugovore) i potrošačke ugovore nije drugačije odredjeno. Član 15. Nacrta ZOO definiše poduzetnika kao lice koje zaključuje pravni posao u vršenju privredne ili samostalne profesionalne djelatnosti, a potrošača definiše kao fizičko lice koje zaključuje pravni posao u cilju koji ne spada u njegovu privrednu ili profesionalnu djelatnost.

Ovdje treba napomenuti da definicija potrošača u pojedinim direktivama EU je različita tako da se u literaturi ukazuje na nekonzistentnost u evropskoj regulativi istog pitanja, a što ne treba poslužiti za izgovor u stvaranja jedne sisntetičke definicije potrošača u zakonodavstvu zemlje koja se tek približava integraciji sa EU.[45] Pojedine direktive EU o zaštiti potrošača uopšte i ne sadrže definiciju potrošača.[46]

Definicija potrošača iz odredbe člana 1. stav 3. ZZP BiH je za diskusiju, jer ne bi bilo moguće, prema iskustvima evropskog prava uspostaviti jednu opštu i sveobuhvatnu definiciju potrošača. To iz razloga što je zaštita od nepoštenih ugovornih klauzula u evropskom pravu predvidjena samo za fizička lica koja djeluju izvan svoije djelatnosti, posla ili zanimanja, dok je zaštita od zavaravanja u reklamiranju proizvoda i usluga predvidjena za sve subjekte prava, tj. Bilo fizička bilo pravna lica.

Nacrt ZOO u odredbi člana 32. sadrži odredbu koja zabranjuje nastanak obligacije isporukom nenaručenih činidbi (primjena Direktive 97/7/EU o prodaji na daljinu).

Odredba člana 33. Nacrta ZOO uredjuje narudjbe elektronskim putem (primjenu Direktive o elektronskim poslovima 2000/31/EU).

Odredba člana 172-175 Nacrta ZOO- pravo opoziva i povrata kod potrošačkih ugovora provodi Direktivu 85/577/ EU o pravu na opoziv poslova na kućnim vratima i Direktivu 97/7 EU.

Odredbe čl. 184.-190. Nacrta ZOO koje uredjuju opšte uslove formularnih ugovora služe provodjenju Direktive 93/13 /EU o nepoštenim i zabranjenim klauzulama u potrošačkim ugovorima 93/13/EU.

Odredbe čl. 228-234 Nacrta ZOO- odgovornost za neispravne proizvoide provode Direktivu 85/ 374/ EU o odgovornosti za neispravne proizvode.

Odredbe čl. 235 i 236- odgovornost za reklamu.

Kod ugovora o prodaji odredba člana 565 koja uredjue rizik kod prodaje provodi Direktivu 1999/44/EU o prodaji potrošačkih dobara.

Odredbe čl. 588.-598. Nacrta ZOO definišu materijalne, fizičke nedostatke prodate stvari u skladu sa Direktivom o prodaji potrošačkih dobara 1999/44/EU i Direktivom 85/374/EU izmijenjenom Direktivom 1999/34/EU.

Odredba člana 618. Nacrta ZOO-Posebne odredbe za garanciju potrošača, realizuju odredbe Direktive o prodaji potrošačkih dobara 1999/44/EU.

Odredbe čl. 665-667 Nacrta ZOO-Poslovi na kućnim vratima, provode Direktivu 85/577 /EU o poslovima na kućnim vratima.

Odredbe čl. 668-672 Nacrta ZOO- Ugovori o poslovima na daljinu, provode Direktivu o poslovima na daljinu 97/7/EU.

Odredbe čl. 673-679 Nacrta ZOO- Ugovori o preavu povremenog stanovanja (time – sharing) provode Direktivu 94/47/EU o time-sharingu.

Odredbe čl. 687-699-Potrošački kreditni ugovor, služe provedbi Direktive 87/102/EU, 90/88/EU i 98/7 EU o potrošakim kreditima.

Odredbe čl. 700-703 Nacrta ZOO uredjuju ugovor o posredovanju kredita.

Odredbe čl. 1096-1117 Nacrta ZOO-Ugovor o organizovanju putovanja( paušalno putovanje) provode Direktivu 90/314/EU o paušalnim putoivanjima(turističkim paket-aranžmanima.

Čl. 1277-1290 -Doznaka i čl. 1290-1304-Žiralni posao, Nacrta ZOO realizuju Direktivu 97/5/EU o prekograničnim doznakama.

Dio odredbi ZZP BiH i odredbi Nacrta ZOO se preklapaju te bi trebalo utvrditi kriterijume raspodjele materije. S obzirom na već uočenu nekonzistentnost Direktiva EU u pogledu različitog definisanja potrošača kao i u pogledu nepostojanja neke opšte potrošačke tužbe (actio popularis) u direktivama EU, jer se ona tamo javlja samo u pojedinim a ne u svim direktivama, trebalo bi preispitati uvodjenje opšte popularne tužbe u sistematiku važećeg ZZP BiH. U evropskom pravu, mogućnost podizanja popularne tužbe protiv onih koji ugovaraju nepoštene klauzule je pravno sredstvo koje koriste organi ili organizacije koje imaju legalnu aktivnu legitimnaciju za zaštitu potrošača, ali to ne isključuje sudsku zaštitu potrošača na redovnim sudovima na osnovu opštih pravila o ugovornoj odgovornosti u skladu sa Direktivom 93/13/EU o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

Pitanje uskladjenosti odredaba domaćeg zakonodavstva sa evopskom regulativom o zaštiti potrošača u opisu je poslova Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine-Direkcije za evropske integracije na osnovu Odluke o procedurama i postupku uskladjivanja zakonodavstva Bosne i Hercegovine sa acquis communautaire.[47][48]

U našoj pravničkoj javnosti preovladjuje stav da je brisanje odredbe člana 140. koje je sadržavao raniji Zakon o zaštiti potrošača[49]pozitivan korak u pravcu očuvanja integriteta Zakona o obligacionim odnosima kao primjer uspješne kodifikacije obligacionih odnosa u odnosu na zakonodavstvo o zaštiti potrošača koji obuhvata veliki broj direktiva EU koje ne pripadaju jednoj kodifikaciji obligacionog prava, jer su podložne stalnim izmjenama i imaju značenje tehničkih normi, te da bi bilo bolje da se materija zaštite potrošača zadrži u posebnom zakonu ili zakonima o zaštiti potrošača. U nomotehničkom smislu predmet direktiva, uputstava i naloga raznih organa i tijela EU je oblast podzakonske regulative čiji cilj nije direktno prepisivanje nego prilagodjavanje pravnog sistema ovim promjenama u pravcu evropeizacije nacionalnih pravnih sistema.

Rasprava o primjerenosti evropskih riješenja se sa nacionalnog stručnog i akademskog kruga mora prenijeti na evropski nivo, jer samo tako može doći do korekcije riješenja koja smetaju pojedinim nacionalnim pravnim sistemima. To iz razloga što protiv zemalja Evropske Unije koje implementacijskim propisima ne primjenjuju doslovno smjernice ili direktive Komisija EU pokreće sporove pred Sudom EU.[50]

[1] „Službeni glasnik BiH“, 25/06

[2] „Službeni glasnik BiH“, broj 17/02 i 44/04

[3] „Službeni glasnik BiH“, broj 25/06

[4] „Službeni glasnik BiH“, broj 50/04

[5] „Službeni glasnik BiH“, broj 54/04

[6] Član 1 stav 4 Zakona o zaštiti potrošača BiH( u daljem tekstu: ZZPBiH)

[7] Član 1 stav 5 ZZP BiH

[8] Član 120. ZPP

[9] Član 122.  stav 4. ZZP BiH

[10] Član 124 stav 1 ZZP BiH

[11] Član 124 stav 2 ZZP BiH

[12] Član 99. ZZP BiH

[13] Član 100. ZZP BiH

[14] Član 101. stav 1 tačka d) ZZP BiH

[15] Član 102. ZZP BiH

[16] Član 103. stav (1) tačka b) ZZP BiH

[17] Član 103. stav (1) tačka c) ZZP BiH

[18] Član 112. stav (1) ZZP BiH

[19] Član 112. stav (2) a) ZZP BiH

[20] Član 114 stav (1) ZZP BiH

[21] Član 114. stav (1) ZZP BiH

[22] Član 98. stav (1)tačke a) do e)

[23] Član 98. stav (1) tačka i)

[24] Član 118 ZZP BiH

[25] Član 119. stav (1) ZZP BiH

[26] Član 119. stav (2) ZZP BiH

[27] „Službeni glasnik BiH“, broj 50/04

[28] „Službeni glasnik BiH“, broj 54/04

[29] „Službeni glasnik BiH“, broj 3/03 sa kasnijim izmjenama i dopunama

[30] Član 208 KZ BiH

[31] Član 212. KZ BiH

[32] Član 213. KZ BiH

[33] Član 214. KZ BiH

[34] Član 307. KZ BiH

[35] Član 307. KZ BiH

[36] Član 308. KZ BiH

[37] Član 310. KZ BiH

[38] Član 311. KZ BiH

[39] Član 312. KZ BiH

[40] Član 314. KZ BiH

[41] Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine,“Službene novine FBiH“, broj 36/03 sa kasnijim izmjenama i dopunama; Krivični zakon Republike Srpske, „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 49/03 sa kasnijim izmjenama i dopunama

[42] Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, „Službeni glasnik Brčko Distrikta, broj 10/03

[43] „Službeni glasnik BiH“, broj 25/06

[44] „Službeni glasnik BiH“, broj 17/02, 44/04

[45] Više kod:Marko Baretić: Zaštita potrošača u EZ, u Evropsko privatno pravo, Zagreb, 2002. str. 157.

[46] Ibid., str. 156.

[47] „Službeni glasnik BiH“, 44/03

[48] Primjer Republike Hrvatske uskladjivanja s pravom Evropske Unije govori da je Republika Hrvatska donijela novi Zakon o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj 35/05,, jer se na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju izmedju Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica(NN-Medjunarodni ugovori, broj 14/01) obavezala uskladiti svoj pravni poredak s evroposkim. U tom procesu značajan dio predstavlja donošenje ZOO 2005. u kojem je, prema Hrvoju Kačeru,  došlo u cjelosti do implementacije slijedećih direktiva: Direktiva 1999/44/EZ o odredjenim aspektima prodaje potrošačke robe i jamstvima; Direktiva Vijeća 85/374/EEZ o odgovornosti za neispravne proizvode , izmijenjena i dopunjena Direktivom 1999/34/EZ čiji je predmet odgovornost proizvodjača za štete uzrokovane neispravnošću proizvoda, a cilj je bolja zaštita potrošača i bolje funkcionisanje unutrašnjeg tržišta; Direktiva Vijeća 90/314/EEZ o turističkim paket aranžmanima; Direktiva Vijeća 86/653/EEZ o samostalnim trgovačkim zastupnicima. Djelomično je implementirana Direktiva 2000/35/EZ o spriječavanju zakašnjenja u plaćanju (samo materijalnopravne odredbe, dok one procesne treba implementirati u procesne propise), a odredbe ZOO 2005. uskladjene su i s odredbama Direktive 1999/93/EZ o elektroničkim potpisima, te Direktive 2000/31/EZ o elektroničkoj trgovini.(Navedeno prema: Hrvoje Kačer:“Novi ZOO-početak ili nastavak, kraj ili…?“ u knjizi:“Zakon o obveznim odnosima-najznačajnije izmjene,-novi instituti“-grupa autora, „Inženjerski biro d.d.“, Zagreb, 2005.,str 25.

[49] „Službeni glasnik BiH, broj 17/02

[50] Marko Baretić: Odgovornost za neispravan proizvod,“ Zakon o obveznim odnosima-najznačajnije izmjene,-novi instituti“-grupa autora, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2005-, str.277.