Velike kodifikacije pravnih normi, u koje spadaju i veliki kodeksi na polju obligacija, pa tako i jugoslovenski Zakon o obligacionim odnosima iz 1978. godine, sa kasnijim izmjenama i dopunama, nikada ne prestaju da žive. Profesor Perović je tome, vizionarski, dodao da «vremenom, upotrebom državne vlasti, oni mogu biti stavljeni van snage, ali, van snage života, nikada». Oni se «ko bolest večita nasleđuju, od kolena do kolena potežu, od mesta k mestu tiho se protežu».
U ovom izlaganju pokušat ćemo prezentirati problematiku zakonskog uredjivanja zaštite potrošača u tranzicijskoj zemlji kakva je Bosna i Hercegovina koja teži priključenju Evropskoj Uniji i koja ulaže znatne napore da uz pomoć medjunarodne zajednice ove aktivnosti što uspješnije provede. Radi preglednosti rada osvrnućemo se na pitanje razvoja pravne zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini, de lege lata i de lege ferenda i zaštite potrošača u pravu EU, izvorima prava zaštite potrošača, osnovnim obilježjima pravne zaštite potrošača, kao i javnopravnim i privatnopravnim aspektom zaštite potrošača. Težište izlaganja biće na privatnopravnom aspektu zaštite potrošača kako kroz opšte odredbe obligacionog prava de lege lata i de lege ferenda, tako i kroz posebne propise sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine.[1] Obligacionopravnu regulativu koja uključuje zaštitu potrošača izložićemo kroz dva osnovna aspekta: ugovornopravni i odštetnopravni.
Kao nova pravosudna institucija, Sud Bosne i Hercegovine svoju nadležnost u parničnim stvarima zasniva na odredbama Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, a iz toga se povremeno javlja i sukob nadležnosti koji rješava Upravno odjeljenje Suda BiH. U članku su prezentirana iskustva Upravnog odjeljenja Suda u rješevanu sukoba nadležnosti i dati su tipični primjeri sudskih odluka.